Biogas nastaje mikrobiološkim procesom u anaerobnim uslovima (bez prisustva kiseonika). Anaerobne bakterije razgrađuju organsku materiju, a kao produkt ovog procesa nastaje biogas, toplota i ostatak fermentacije. Proces anaerobne razgradnje(fermentacije) široko je rasprostranjenu prirodi, gde god postoje anaerobni uslovi i anaerobne bakterijske vrste. Primeri su mulj u močvarama, dno mora i okeana, burag preživara, a proces se delimično odvija i prilikom skladištenja stajnjaka. Pod pojmom biogas podrazumeva se gas nastao u anaerobnim fermentorima i kontrolisanim uslovima,odnosno u biogasnim postrojenjima.

Pod ovim se podrazumeva oprema na biogas postrojenju kojom se omogućava skladištenje, priprema i manipulacija supstratima, zatim oprema u kojoj se proizvodi i skladišti biogas, te prerađuje i skladišti ostatak fermentacije. Na savremenim biogas postrojenjima ova oprema je koncipirana tako da omogućava potpunu automatizaciju rada biogas postrojenja. Dakle, obuhvata i opremu za kontrolu i upravljanje procesom. Drugim rečima, u opremu za proizvodnju biogasa spadaju sve komponente osim onih za primenu, tj. za energetsko korišćenje proizvedenog biogasa.

Srbija ima značajan potencijal za proizvodnju biogoriva, međutim detaljna studija koja uzima u obzir i kriterijume održivosti u skladu sa Direktivom o obnovljivim izvorima energije nije rađena od poslednje izmene Direktive. Bioetanol je etanol koji se proizvodi od biomase ili biorazgradivog dela biorazgradivog otpada/ostataka. Najčešće se može proizvoditi od šećernih kultura, skroba (npr. kukuruz) ili celuloze (drvni materijali), kao i od raznih biorazgradivih otpadnih materijala. Zbog složenosti proizvodnje i upotrebe, znatno praktičnija je upotreba biodizela. Biodizel se može proizvoditi od uljarica, kao što su suncokret, soja i uljana repica. Takođe, proizvodnja biodizela je moguća iz otpadnih jestivih ulja. U Srbiji se godišnje može sakupiti oko 10.000 tona otpadnih jestivih ulja pogodnih za proizvodnju biodizela.